• čet. dec 3rd, 2020

PISMO IZUBLJENOM PRIJATELJU……

ByWorld Inat

jan 20, 2017

Danas je neka teška sjeta doletjela sa Sjevernih mora i prosula kišu na naš grad. Čule su se jake kapi kako odzvanjaju od asvalt i natapaju rupe koje samo Tuzlanski taxisti znaju vješto izbjeći.

11220108_10207441383577112_2661800197766066538_n

 

Uz kišu, snijeg kao bijeli pokrivač meke postelje polako pokriva ivičnjake i sve postaje blijedo sivilo, zaprljano tek istresenom soli iz kamiona Komunalnog preduzeća. Gledao sam opet nekada, ne tako davno, kako jesenja kiša i zimski snijeg polako ruši sve, kuće, mostove, bolnice, ubijajući sve ljudsko, tih ratnih godina…… Strašne li zbilje!!!

ae6b6e3f-e441-4675-b22e-774986edb2a2
Lijepo uglađeni gospodin protutnja našom ulicom sa novom „mečkom“ i uprska nenu koja je prolazila trotoarom…. Pogled tužan i čelo puno bora odražavalo je više nemoć i bol, nego pakost i mržnju. Nena samo odhuknu rukom, da li na svoju prošlost ili zbog manijaka za volanom, otrese mokru odjeću i polako nastavi put, obazirući se iza sebe u strahu da još neki sličan hoštapler neprođe sa bijesnim autom… Pogled mi odluta na sat čije su kazaljke bile u položaju skakača devdesetmetarske skakaonice i požurih da ti napišem ovo pismo, moj izgubljeni prijatelju u tuđini………….
Ti si sada negdje u tuđoj zemlji, gdje je glad riječ koja je gotovo izbačena iz riječnika, siromaštvo nepoznanica kao kod nas uspjeh Fudbalske Reprezentacije, štrajkovi i protesti samo riječi koje se spominju u istorijskim knjigama te zemlje, a poskupljenja su kao pojam pojave letećih tanjira……………..
Ja sam ovdje šćućuren na kraju svijeta i pitam se da li nekada pomisliš na mene, na našu raju iz čaršije i naviru li ti nekada sjećanja na ludorije po banji i dernečenja do kasno u noć, dok bezbrižno šetaš geteburškim parkom ?
Veliki broj prijatelja napustilo je naš grad bježeći pred suludom ideologijom, kriminalom i korupcijom, pred parolom „ ti nisi guzonjin sin, odbij !“ Dok smo se mnogi koprcali u svemu tome najlakše je bilo spokovati kofere,prodati stanove, naći one koji „naslijepo“ prebacuju preko „grane“ i pobjeći „glavom bez obzira !“ Zato ti prijatelju moj šaljem ovo pismo da znaš da ima i nas koji smo još uvijek živi i koji se još koprcamo u svemu tome do grla, kao davljenik u živom blatu, jer mi smo, bez obzira na sve, POSTOJAN I NEUNIŠTIV NAROD !!!

emigracija
Ti možeš čuti danas samo preko LCD ekrana ekrana o Bosni, kao o Tamnom vilajetu na kraju svijeta, zaboravljenom i ostavljenom na milost i nemilost vukovima sa obližnjih planina, koji su danas uveliko „ snišli „ u grad i postali gradski psi i verebaju iza svake fotelje, čekajući žrtvu. Ali, bez obzira na njih, ovdje život nije zamro…
To se vidi kroz trotoarsku džadu kada kreneš na Hametovu pijacu, pogledaš i sa lijeve i sa desne strane, sve „orginalne“ Njemačke, Švedske, Danske, Norveške i još mnoge proizvode sve za „marku“, uz nasmijana lica prodavača iako ih ubi minus deset i hladan beton naših ulica. Samoprozvani „butik sagni se“!
Znam da te nije briga za njih, a kamoli za mene, što čekam šta da saletim jer posla nema, kao sunce poslije kiše i nadu za bolje sutra, koje kao da više ne postoji….. Nije te briga za moje pocijepane „gvojzerice“ koje kao da vode ljubav sa sniježnim pokrivačem i nikako da se otarase zalijepljenog snijega na njima. Pomalo ličim na beskućnika iz Američkih filmova, samo što nemam kartonsku kutiju, jer ovdje ni to nemozes dobiti ako nemaš štelu.
Čudna je ovo zemlja ! Naravno tebe više interesuje kakoje prošao Geteborg na gostovanju i da li će se Ibrahimović vratiti u Švedsku reprezentaciji, zemlje koja ti je sad tako prirasla srcu…… Znaj prijatelju moj da se i ovdje, samo za razliku od tamošnjih grandioznih stadiona, igraju utakmice na betonskom hladnom „Slobodinom“ stadionu i još uvijek ima crveno-crnih navijača i vjeruj mi da će uvijek biti „fukara“, jer se ovdje igrači bodre srcem!
Može obići čitavu Švedsku, Njemačku, Englesku, Španiju, ali samo u Bosni možeš sresti petogodišnjeg dječaka sa svim navijačkim rekvizitima kako navija u zanosu: „ Hajmo Bosnooo, Bosnooooo, Bosnooooo, Hajmo Hercegovinoooooooooo!“ Kako se još uvijek na banji sreću prve ljubavi i naviru suzna sjećanja na one koji danas nisu sa nama……..
Ja dobro znam kada te uhvati nostalgija za rodnim krajem vratit ćeš se u naš grad…………… Pitam se samo, da li ćeš imati snage prići jednom svom starom prijatelju s kojim si nekada dernečio do zore, kada ga ugledaš na štakama bez noge ili bolesnog kako prosi na jednoj od naših ulica, kojom smo nekada trčali kao djeca……? Dok si spokojno šetao Geteburškim ulicama on je izgubio sve…… Stan kojeg su mu oduzeli oni „vukovi“ sa planina, posao jer je bio „višak radne snage“, i porodicu koja nije mogla podijeti posratnu psihozu koja se obrušila na njihovo, nekada lijepo lice, sada puno bora, bola i čemera…… Nema ništa!!!
A u priči sa njim možeš čuti riječi iz promuklog i jedva čujnog drhtavog glasa kako govori: „ Ima li išta svjetlije nego boriti se za ovu zemlju, a išta sramnije da te oni koji su bježali iz nje odbace kao smeće ?!“ I opet doda: „ Opet bi ja prijatelju, uzeo pušku da treba, al prvo bi ove naše potamamio, pa onda gore na liniju!“ Tužna slika prijatelju, ali ti to tamo ne znaš.
Ti ćeš se vratiti jednoga dana sa torbom punom „ojira“ i otvoriti neku fabričicu da podstakneš našu posrnulu ekonomiju i naravno zaposlićeš kao prekaljeni patriota, u prvom redu borce. Parola će ti biti kao kod ostalih Aga, Begova, Kneževa i ini velikana: „ Evropski sistem rada – Bosanske plate!“ Radi od jutra do sutra i radi sve što ti se kaže, a plata, ako kasini i kolika god bude, tvoje je da radiš i ćutiš, inače…….

invalidi-kolica-ratni-vojni-invalidi
Da ne kažem „ zar se ne bojite Boga „ kad većina takvih radi u Njegovo ime. Što je još tužnija slika „Busevi“ još uvijek natrpani odlaze za Njemačku, Austriju, Švedsku…… Napušta nas naša raja, naši prijatelji…….
Ovdje ostaju samo oni koji nemaju gdje otići i oni koji vole svoju zemlju!!! Tebi je sada sve ovo daleko i sramno, jer postao si neki drugi čovjek, ili si uvijek takav bio, samo si sada otkrio svoje pravo lice!?
U našem gradu još uvijek zajedno raja ide na utakmice i skupi se i poneka markica za koju „Tuzlansku bambuću“ i eto duša puna meraka……….
A ti prijatelju moj ispuni Švedski loto, jer možda ti se posreći da dobiješ „dušu „ koju si izgubio bježeći od nas………..

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *