• sri. nov 25th, 2020

“MOST” KOJI SPAJA IZGUBLJENA PRIJATELJSTVA

ByWorld Inat

jan 23, 2017

       16295446_1289220224469300_1730955855_nParkovi i pijace su mjesta gdje smo provodili svoje vrijeme mjesta gdje smo sretali svoje prijatelje, i poslije školskih obaveza, najposjećejnije mjesto u gradu.

Nas dvije smo se družile intezivno, razmjenjivale krpice, igračke, pričale o prvim simpatijama, ljubavima… sve do dana kada smo obje otišle iz rodnog grada. Putevi nas razdvojili, ali smo uvijek nekako stupile u kontakt….

Dugo se nismo vidjele, a ni čule. Kažu udala se i otišla u Ameriku. Kažu ima dvoje djece. Kažu da je sretna… Ove društvene mreže volim zbog toga što su mi vratile, na neki način, prijatelje – pa i nju.

Jednog dana vidim njen zahtjev. O, Bože! Nakon toliko godina, tu je, opet je tu! Pričale smo jako dugo… živjela je u Americi, ali naša Bosna i Hercegovina joj je nedostajala. Naši ljud, naši običaji. Rekla je: „Ovdje imam sve, ali nemam prijatelja, nemam kome otići kada sam tužna, nemam se kome pohvaliti ili požaliti. Imali smo tako lijep život! Da li zbog toga što smi bili djeca, ili smo stvarno živjeli u nekoj normalnoj državi, ne znam, ali smo imali sve.“

Rekoh joj da sa dva završena fakulteta nemam posao, da ne radim ništa, i da ne vjerujem da ću ikada naći posao u struci. Negodovala je, psovala i rekla: „Vidiš, mene puca nostalgija za domovinom, ali znam i vidim da od toga nema ništa. Previše smo izgubili ratom, premalo dobili mirom! Žao mi je što osobe kao ti ne mogu doći do izražaja, jer znam koliko vrijediš!“ Prekinule smo tu turobnu zbilju, i pozdravile se u nadi da ćemo se ipak nekada sresti u ovom životu, bar još jednom….

Ljeto, Mostar je pun turista, grad sam zavoljela jer ima neku dušu, ne mogu bez njega. Jednostavno se uvukao u svaku moju poru životnu. Poruka na FB me iznenadi. Ona!Traži moj broj mobitela. Zvoni mobilni aparat, javljam se, kad govori osoba sa druge strane linije:“Dušice moja, gdje je pijemo?!“ Ostala sam bez riječi. Ponovila je još par puta jedno te isto. Rekoh joj:“ Vidimo se na Starom mostu. To je mjesto gdje se susreću izgubljeni prijatelji! Želim da te nađem na drugoj strani mosta!“

Kakvo je to grljenje bilo, i plakanje, i ljubljene…

Prijatelje ne gubimo, nikada, samo ih nekada život odnese na drugi put, daleko od nas. Moji su rasuti po cijelom svijetu. Po cijeloj Evropi. I znaju da su uvijek dobro došli, da ću ih uvijek čekati na Starom mostu, mjestu gdje se susreću izgubljeni prijatelji…

Sanella Cero Boškailo – dopisnica Radia Inat BiH iz Mostara

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *