• pet. dec 4th, 2020

Tko je djevojčica koja je postala simbol egzodusa Talijana nakon 2. svjetskog rata?

Djevojčica s valižom zove se Egea Haffner, danas ima 78 godina i živi u Roveretu, provincija Trento. Fotografija je nastala 6. srpnja 1946. godine, nekoliko dana prije napuštanja Pule. Tada je Egea imala 5 godina.

Talijanski je parlament 2004. godine prihvatio prijedlog politički heterogene skupine zastupnika o komemoraciji Dana sjećanja na tragediju egzodusa i svih žrtava fojbi koja je zadesila mahom istarske, kvarnerske i dalmatinske Talijane tijekom i neposredno nakon 2. svjetskog rata.

Dan sjećanja u Italiji po prvi je put obilježen, na visokoj državnoj i političkoj razini, 10. veljače 2006. godine. Kao datum izabran je dan kada su u Parizu 1947. godine potpisani mirovni ugovori kojima je Jugoslaviji dodijeljena Istra, Kvarner, grad Zadar i veći dio Venezie – Giulie koja je prije rata pripadala Italiji.

Nakon četrnaest godina obilježavanja Dana sjećanja, talijanski je medijski prostor spontano prihvatio vizualni simbol tog tragičnog razdoblja. Fotografija Djevojčica s valižom, na kojoj piše ESULE GIULIANA N°30001, danas je tužna ikona koja priziva sjećanje na još jednu tragediju ljudskog roda.

Djevojčica s valižom zove se Egea Haffner, danas ima 78 godina i živi u Roveretu, provincija Trento. Fotografija je nastala 6. srpnja 1946. godine, nekoliko dana prije napuštanja Pule. Tada je Egea imala 5 godina. Fotografiranje je organizirao zio Alfonso, zamolio je jednog fotografa da ovjekovječi dramu egzodusa kako taj događaj ne bi nikada pao u zaborav. Na kufer je prikačio natpis ESULE GIULIANA N° 30001 što je trebalo predstavljati broj Polesana koji su napustili grad. Zio Alfonso je broj 1, po pretpostavci Egee, posvetio upravo njoj kao jednoj od onih 30 000 nesretnih duša koje su pod terorom novo uspostavljene komunističke vlasti izabrali odlazak.

Rane 2. svjetskog rata za Egeu još uvijek nisu zacijeljene. Razlog tome je što je u nježnoj dobi izgubila tatu. Kurt Haffner bio je inženjer i služio je Nijemcima jer je poznavao njemački jezik i za potrebe Wemachta bio je angažiran kao prevoditelj. Bio je sin Mađara iz Budimpešte koji je u Puli imao draguljarnicu i Bečanke koja je radila kao slastičarka. Dva agenta OZN-e pokucali su na vrata Haffnerovih u noći sa 4. na 5 .svibnja 1945. i odveli tatu Kurta na formalnu kontrolnu provjeru u Komandu. Nikad se više nije vratio, za koji dan bio bi navršio 26 godina. Pretpostavlja se da je bačen u fojbu negdje kod Pazina, možda istu noć kada su ga priveli agenti OZN-e.

Egeina majka Ersilia Camenaro, bila je dijete miješanog talijansko – hrvatskog braka. Unatoč tome što je drugi dan nakon privođenja muža uočila njegov šal za vratom jednog partizana, vjerovala je da će se suprug ipak vratiti. Ersilia bi svake noći prije spavanja, upravo zbog vjere u povratak supruga, simbolično puštala u kuhinji komad kruha za Kurta.

Nakon godinu dana od nestanka supruga, Esilia, zajedno s malom Egeo, u srpnju 1946. godine, napušta Pulu ukrcavši se, kao i mnogobrojni Polesani, na parobrod Toscana. U Italiji je okrnjena obitelj Haffner neko vrijeme bila ugošćena i boravila kod tete u Cagliariju, na Sardiniji, no kasnije se obitelj preselila na područje Bolzana.

O njenom je životu režiser Mauro Vittorio Quattrina snimio dokumentarni film: “Egea, la bambina con la valigia…. dal cuore esule” koji je prvi put prikazan u petak 7. veljače 2020. godine u Veroni. Od talijanskog je predsjednika Carla Azeglia Ciampija 29. travnja 2006. g. primila komemorativni orden: “Medaglia commemorativa del Sacrificio offerto alla Patria” dodijeljen tati Kurtu Haffneru. (iVijesti)

izvor: www.rijekadanas.com

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *